JOZO FURUDŽIJA – NARODNI SVETAC
Dana 10. rujna 2023. u 18 sati u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Dobretićima, bit će promocija filma o životu Joze Furundžije. Prikaz dijela njegova života donosimo iz Monografije – Župa Dobretići u Pougarju str. 83-85
“Prošle, 2022. godine, navršilo se sto godina od smrti Joze Furundžije, „narodnog sveca“ na čiji grob hodočaste Pougarci i vjernici iz okolnih mjesta. Fra Miroslav Džaja u svojoj kronici posvećuje puno prostora Jozi Furundžiji. Budući da je Džaja šest godina službovao kao župnik u Dobretićima, imao je dovoljno vremena da ga upozna. Ovdje ćemo ukratko sažeti ono što je Džaja zapisao o Jozi Furundžiji.
Jozo Furundžija rodio se 11. rujna 1857. godine. Isti dan je i kršten, a krstio ga je fra Pavo Miličević. Jozo je prvo dijete svojih roditelja: Jozin otac Ivo sin je Luke Pilića iz Orašca i Ruže r. Marjanović iz istog mjesta, a majka mu je Mara, kći Andrije Vilusa iz Zapeća i Ivke r. Sivonjić iz Dobretića. U matici krštenih zaveden je pod obiteljskim prezimenom Pilić.
Jozo Furundžija je bio neženja, a u svojoj je mladosti, prije promjene života, piše Džaja, bio „prava baraba“ i „ostao je neoženjen samo zato jer se nije mogao oženiti“. Jozo je bio stasa povisoka, malih brkova, mršav i koštunjav, crnih i upadno svijetlećih očiju. U Jozinoj obitelji živjelo se oskudno i morao je u najam, a imao je sreće, piše Džaja, da ga je u najam uzeo župnik fra Antun Knežević. Ovako to Džaja opisuje:
Fra Anto je bio ljubitelj knjiga i naobrazbe, pa je svagdje gdje je bio nepismene podučavao čitati i pisati, pa tako i našeg Jozu. Jozo je bio darovit đak što zaključujem iz toga, da je fra Anto svega godinu dana bio u Dobretićim, a Jozo je naučio dobro i čitati i pisati.
Fra Miroslav Džaja opisuje i Jozino psihičko stanje, njegova neobična viđenja, borbu s đavlima, pokušaj samoubojstva i konačno i „njegovo obraćenje“. Tvrdi da mu je sam Jozo priznao da je „prije obraćenja“ bio veliki grešnik, da je psovao i bio nasilan čak i u crkvi. Njih dvojica su se i sukobili nakon što je Jozo Furundžija dao lažne podatke jednom vjerniku da optuži fra Miroslava Džaju da ne vrši svoje svećeničke dužnosti. Tekst je izišao u sarajevskom časopisu Glas slobode u srpnju 1918. godine. Na Džajino inzistiranje, Jozo je na misi skrušeno priznao krivnju i javno zamolio za oproštenje.
Jozo se nakon promjene života zaposlio u tvornici u Jajcu. Stanovao je u Kozluku. I u Jajcu je došao u sukob sa svećenicima nakon parlamentarnih izbora 1910. godine. Na izborima su se natjecale dvije političke frakcije: Hrvatska katolička udruga i Hrvatska zajednica. Furundžija je, piše Džaja, bio vatreni pristaša Udruge, pa kad je Hrvatska zajednica pobijedila, Jozu je to toliko revoltiralo da je napisao oveće pismo puno uvreda i nedoličnih napadaja na svećenike, podbacujući im čak i nemoralne čine. Nije nijednog imenovao, ali ih je sve općenito napao. Pismo je poštom poslao i adresirao na fra Jaroslava Jaranovića, koji je u to vrijeme bio župnik u Podmilačju. Jaranović je podigao tužbu protiv Joze, a ovaj je na sudu opozvao klevetu i molio oproštenje.
Fra Miroslav Džaja donosi i druge zgode iz života Joze Furundžije. Naglašava da Jozo nije uzimao mito od ljudi koji su mu dolazili, ali oni su mu ipak donosili darove. Umro je od upale pluća 28. ožujka 1922. godine proviđen svetim sakramentima umirućih koje mu je podijelio upravo fra Miroslav Džaja. Ovako Džaja završava svoje dojmove o Jozi Furundžiji:
Značajno je i to, da je u jajačkoj okolici još za njegova života bio kao neki proročki pokret njegovih učenika i nasljednika. […] Nisu uživali Jozine popularnosti, jer su se ženili, a i bili puno više intereščije (primali više mita). Fotografi je mu nema, jer se radnicima tada nisu izdavale radne knjižice. Penzije također nije imao, jer ni na nju nisu imali pravo obični radnici… Ni rodna mu kuća nije uzgor, jer je oborena i nova načinjena. Čudak je bio Jozo, a ne velim da sam i ja normalan, dok mu ovliko pažnje i prostora posvetih.
Fra Miroslav Džaja je u svojim zapažanjima o Jozi Furundžiji iznio i njegove pozitivne i negativne strane. Za života su mu dolazili mnogi ljudi tražeći pomoć za svoje nevolje. Džaja piše da on sam nije odvraćao svijet koji je tražio pomoć Joze Furundžije, ali se čudio „da su mu mnogi, ne samo seljaci, nego i građani, uporno pripisivali moć, da je oslobađao ‘mučenike’, tj. izgonio sotone iz opsjednutih. U tom ih se ne da razuvjeriti.“ Jozo Furundžija umro je 1922. godine, a iste godine iz Dobretića je otišao i župnik fra Miroslav Džaja. Nakon smrti Joze Furundžije, vjernici pougarskog i jajačkog kraja počeli su hodočastiti na grob Joze Furundžije, a čine to i danas mladim utorkom kad na groblju u Orašcu bude i misa, vjerujući u njegov zagovor i njegove čudesne moći. Na grob Joze Furundžije dolaze i stari i mladi, i bolesni i zdravi. Jedni mole za zdravlje i obraćenje, drugi čine pokoru i izvršavaju svoje zavjete, neki opet dolaze k Jozinu grebu da ih Bog preko Jozina zagovora sačuva od nevolja i zla. Dolaze mu ljudi i s fi zičkim i s psihičkim bolestima. Obilaze pješice ili na koljenima oko njegovog groba, pale na njemu svijeće i ostavljaju kao zavjetne darove krunice i druge nabožne predmete. Jozo Furundžija živi u pučkoj pobožnosti i sto godina nakon smrti”.
