![\"\"](\"https:\/\/zupadobretici.ba\/wp-content\/uploads\/2023\/04\/53787.jpg\")
<\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n\u0160to ozna\u010dava Veliki ili Sveti tjedan?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Veliki tjedan naziva se i Tjednom muke te Svetim tjednom, a ozna\u010dava posljednje Kristove dane.<\/p>\n\n\n\n Blagdanom Cvjetnice, Nedjelje Muke Gospodnje, zapo\u010deo je za katoli\u010dke vjernike Veliki tjedan, vrijeme kr\u0161\u0107anske ozbiljnosti, sabranosti i promi\u0161ljanja o svetosti vremena i doga\u0111anja u njemu.<\/p>\n\n\n\n Veliki tjedan naziva se i Tjednom muke te Svetim tjednom, a ozna\u010dava posljednje Kristove dane. U Velikom tjednu, naj\u010de\u0161\u0107e ujutro na Veliki \u010detvrtak, odr\u017eava se misa posvete ulja na kojoj se blagoslivlja ulje za svetu potvrdu, bolesni\u010dko pomazanje i katekumene, uve\u010der na Veliki \u010detvrtak obilje\u017eava se sje\u0107anje na Posljednju ve\u010deru, a na Veliki petak nema sv. Mise, obilje\u017eava se samo sje\u0107anje na Isusovu muku i smrt na kri\u017eu, dok je Velika subota dan ti\u0161ine do Vazmenog bdijenja u subotu nave\u010der, koje je vrlo bogato obredima. U nedjelju, na Uskrs, slavi se Isusovo uskrsnu\u0107e i pobjeda nad grijehom i smrti.<\/p>\n\n\n\n Cvjetnica<\/strong><\/p>\n\n\n\n Na blagdan Cvjetnice Crkva se spominje Isusova trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, \u0161to je opisano u sva \u010detiri Evan\u0111elja, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je do\u010dekao Isusa ma\u0161u\u0107i palminim i maslinovim gran\u010dicama i rasprostiru\u0107i svoje haljine, putem kojim je i\u0161ao ja\u0161u\u0107i na magarcu. Na Cvjetnicu sve\u0107enik nosi crvenu, a ne ljubi\u010dastu boju odje\u0107e kao u ostalim korizmenim danima. Uglavnom se prije svete mise uprili\u010di ophod ili procesija, odnosno narod se okupi izvan crkve, nose\u0107i u rukama gran\u010dice (palmine, maslinove ili neke druge) koje sve\u0107enik blagoslovi, navijesti evan\u0111elje o ulasku Gospodinovu u Jeruzalem, a nakon toga vjernici ulaze u crkvu.<\/p>\n\n\n\n Na Cvjetnicu se umjesto redovitoga \u010ditanja evan\u0111elja \u010dita ili pjeva Muka (po Mateju, Marku ili Luki). Blagoslovljene gran\u010dice se obi\u010dno nose ku\u0107i i zataknu za kri\u017e. Nekad su se stavljale u staje, a danas se, osim u domove stavljaju i u automobile.<\/p>\n\n\n\n U Gorskom kotaru blagoslovljeni stru\u010dak stavljao se za rog pod krovom uz rije\u010di \u201cBo\u017ee blagoslovi taj dom\u201d i s vjerovanjem, da \u0107e ku\u0107u za\u0161tititi od nesre\u0107e. Kod velikog nevremena u vatru se bacao komadi\u0107 blagoslovljenih gran\u010dica, kako bi se za\u0161titila ku\u0107a od groma. Cvjetnica se u ju\u017enoj Hrvatskoj zove i Palmana nedjelja te Ne\u0111eja od p\u00f4me u \u017dupi Dubrova\u010dkoj. Rano ujutro vjernici su se pripremali, da s pomom (isprepletena palmina gran\u010dica) i maslinovim gran\u010dicama idu u crkvu, da bi ih blagoslovili. Pomu su nosila samo djeca. One obitelji koje nisu imale djece ili su im djeca ve\u0107 odrasla, davali su pome djeci iz susjedstva. Djeci bi bilo drago imati \u0161to vi\u0161e poma, jer se na Uskrs djeci darivala pisanica, a onome tko je nosio pomu dali bi dvije. Pome su i u 19. stolje\u0107u bile rijetkost, a i danas su cijenjene zato \u0161to se izra\u0111uju samo u ju\u017enom dijelu Hrvatske, a malo \u017eena zna kako se pletu. Nakon blagoslova, pome se odnose u p\u010delinjak, u polje, u staju, a u ku\u0107i se stavljaju ispred raspela ili svete slike. Stara, pro\u0161logodi\u0161nja, poma po obi\u010daju se ne smije baciti u sme\u0107e, ve\u0107 se ili zakapa u zemlju ili se, \u010de\u0161\u0107e, spaljuje, a pepeo se koristi za pepeljenje na Pepelnicu.<\/p>\n\n\n\n U nekim hrvatskim krajevima postoji obi\u010daj umivanja na Cvjetnicu, a negdje i na Veliku subotu cvije\u0107em, naj\u010de\u0161\u0107e ljubicama i biljem. To je obi\u010daj djevoja\u010dkog umivanja u proljetnome cvije\u0107u, koje je nabrano u polju ili ispred ku\u0107e i stavljeno u lavor. Po Slavoniji je i \u201csantra\u010d\u201d (ograda oko bunara) bio posebno naki\u0107en. Htjelo se dati po\u010dast vodi i cvije\u0107u, mladosti i prolje\u0107u. Od Cvjetnice do Uskrsa u ku\u0107ama je gotovo ti\u0161ina, osobito na Veliki petak.<\/p>\n\n\n\n Veliki \u010detvrtak<\/strong><\/p>\n\n\n\n Veliki \u010detvrtak ozna\u010dava posljednji dan korizme, a na taj dan nave\u010der zapo\u010dinje vazmeno trodnevlje (Veliki \u010detvrtak, Veliki petak, Velika subota). Prije podne odr\u017eava se samo jedna sveta misa u cijeloj nad\/biskupiji, koju slavi nad\/biskup sa svojim sve\u0107enicima.<\/p>\n\n\n\n Ona se naziva Misa posvete ulja. Nad\/biskup tada blagoslovi tri ulja: bolesni\u010dko ulje, kojim se ma\u017eu bolesnici, katekumensko, kojim se ma\u017eu kr\u0161tenici, te krizmu, tj. mje\u0161avinu maslinova ulja i mirisa (uglavnom balzama), koja se upotrebljava kod kr\u0161tenja, potvrde, te kod sve\u0107eni\u010dkog i biskupskog re\u0111enja.<\/p>\n\n\n\n Nave\u010der se u svakoj \u017eupi slavi misa Gospodnje ve\u010dere. Prije mise se isprazni tabernakul (svetohrani\u0161te, ormari\u0107 u kojem se \u010duvaju hostije). Pjeva se Slava, a tada zazvone zvona i vi\u0161e ne zvone do vazmenog bdijenja. Nakon \u010ditanja evan\u0111elja \u010desto je obred pranja nogu.<\/p>\n\n\n\n Nakon mise se posve\u0107ene hostije, namijenjene za pri\u010dest na Veliki petak, prenesu u pokrajnju kapelu ili oltar, zajedno s Presvetim (tj. velikom posve\u0107enom hostijom koja se sprema u tzv. pokaznicu, odnosno dijelom prozirnu ukra\u0161enu posudu, tako da vjernici mogu jasno vidjeti hostiju \u2013 Isusa Krista). Ujedno, svi se ukrasi s oltara odnesu. Tada se obi\u010dno uprigodi barem jednosatno klanjanje, kao spomen na Kristovu molitvu u Getsemanskom vrtu, kada su njegovi u\u010denici pozaspali.<\/p>\n\n\n\n U dane Svetog trodnevlja, tj. od \u010detvrtka do subote, redovito se nisu obavljali te\u017ea\u010dki poslovi na polju. U te dane ne zvone crkvena zvona. U Dalmaciji je obi\u010daj da se na Veliki \u010detvrtak vezuju crkvena zvona. Dje\u010daci drvenim \u0161kegrtaljkama ozna\u010duju vrijeme jutarnje, podnevne i ve\u010dernje molitve \u201cAn\u0111eo gospodnji\u201d te vrijeme po\u010detka crkvenih slavlja. Obi\u010daj \u0161ibanja poznat je u Istri i u Slavoniji, gdje se naziva \u201c\u0161ibarine\u201d. Negdje se na Veliki \u010detvrtak poslije tri sata ne dira u zemlju i ide se na misu. U Dalmaciji, gdje se na Veliki \u010detvrtak, a negdje u sve dane Svetog trodnevlja udara \u0161ibama po crkvenim klupama tako dugo dok se ne izlome \u0161ibe, a \u010din se naziva \u201ctu\u0107i barabana\u201d pa naziv podsje\u0107a na Barabu, sudionika Isusova procesa pred rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom. \u0160ibe su bile od trsa iz starog vinograda ili od grana masline ili gloga. U Labin\u0161tini na Veliki \u010detvrtak za ve\u010deru se jelo zelje (kupus), jer se vjerovalo da je na posljednjoj ve\u010deri Isus s u\u010denicima isto ve\u010derao. Zato se ovaj dan jo\u0161 nazivao zeljavi \u010detvrtak.<\/p>\n\n\n\n Hrvati u Bosni se na Veliki \u010detvrtak kuhaju varivo od srijemo\u017ea (medvje\u0111i luk, lat. Allium ursinum). Ranije je bio, a ponegdje se i zadr\u017eao obi\u010daj bijeljenje ili vapnjenje ku\u0107e. Ku\u0107a se \u010disti i obnavlja, kao \u0161to se te\u017ei \u010di\u0161\u0107enju du\u0161e.<\/p>\n\n\n\n Na Hvaru su glasovite procesije za kri\u017eem ili hvarske procesije za kri\u017een \u0161to je naziv za tradicijsku no\u0107nu procesiju, koja se ve\u0107 nekoliko stolje\u0107a svaki Veliki \u010detvrtak organizira na otoku Hvaru.<\/p>\n\n\n\n Procesija je jedinstveni i izniman obred. Po svom trajanju i po nagla\u0161enom pasionskom sadr\u017eaju, pripremaju je i provode bratov\u0161tine, odnosno zajednice hvarskih vjernika u \u010diju je povijest i \u017eivot kri\u017e duboko upisan. Okosnica procesije je Gospin pla\u010d, osmera\u010dki pasionski tekst iz 15. stolje\u0107a kojeg u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani pjeva\u010di, kantaduri. Dva pjeva\u010da iz svake procesije po dolasku u crkvu zapo\u010dinju pjevati Gospin pla\u010d a druga dvojica im odgovaraju pjevaju\u0107i posebne stihove ispjevane u \u010dast za\u0161titnika crkve i nadahnute mukom Isusovom. Prvi zapis o procesiji \u201cZa Kri\u017eem\u201d nalazimo u vizitaciji biskupa Milania iz 1658. godine. On bilje\u017ei da je procesija zapo\u010dela znatno ranije i odvijala se na Veliki Petak ujutro ili iza pono\u0107i. Danas procesija \u201cZa Kri\u017eem\u201d po\u010dinje u 22 sata na Veliki \u010cetvrtak, traje 8 sati, duga je oko 22 km i obuhva\u0107a \u0161est \u017eupa: Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svir\u010de, Vrbanj i Vrbosku.<\/p>\n\n\n\n Put koji vodi od crkve do crkve osvjetljava se svjetiljkama i spu\u017evama namo\u010denim u parafinsko ulje, a na prozore ku\u0107a ljudi stavljaju svije\u0107e. Procesiju predvode odabrani kri\u017eono\u0161e koji nose kri\u017e te\u017eak do 18 kilograma, ponekad bosonogi, odjeveni u bijele tunike kao i ostali \u010dlanovi bratov\u0161tine. U Vrbanju je obi\u010daj, da se na povratku pohodi groblje te se oda po\u010dast pokojnicima koji vi\u0161e ne mogu sudjelovati u procesiji. Tada se pjeva \u201cMartvih du\u0161e ti sahrani, di su tvoji odabrani\u201d.<\/p>\n\n\n\n Veliki petak<\/strong><\/p>\n\n\n\n Veliki petak je spomen na Kristovu smrt. Na taj se dan u Crkvi oduvijek postilo. Post je obavezan za sve osobe od 18 do 60 godina. Ne jede se meso toplokrvnih \u017eivotinja niti mesne prera\u0111evine, a dopu\u0161ten je jedan cjeloviti obrok. U kontinentalnom dijelu Hrvatske naj\u010de\u0161\u0107e se jede grah, suho vo\u0107e, kompoti, \u0161trudle od sira te tijesto s orasima i makom. Tako\u0111er se jede i riba. U kontinentalnom dijelu \u0161aran i \u0161tuka, a u Istri, Primorju i Dalmaciji morska riba i plodovi mora. U Bosni u puno slu\u010dajeva oni koji poste ‘\u017ee\u017einjaju’-jedu samo kruh jednom na dan i piju vodu.<\/p>\n\n\n\n Na Veliki petak nema svete mise, nego postoje samo obredi Velikog petka. Sve\u0107enik nosi odje\u0107u crvene boje, simbol mu\u010deni\u010dke smrti. Obredi zapo\u010dinju u \u0161utnji i bez pjesme. Oltar je bez kri\u017ea, svije\u0107njaka, cvije\u0107a i oltarnika, da se simbolizira Isusova muka i smrt, a vjernici se u crkvi okupljaju razmi\u0161ljaju\u0107i o Isusovoj muci. Kada sve\u0107enik do\u0111e do oltara, klekne ili legne okrenut licem prema dolje i tiho se moli. Evan\u0111elje na Veliki petak je Muka, i to po Ivanu, koja se \u010dita ili pjeva.<\/p>\n\n\n\n Umjesto obi\u010dne molitve vjernika, \u010dita se to\u010dno propisana sveop\u0107a molitva, u kojoj se moli za razne potrebe i osobe. Slijedi ljubljenje kri\u017ea. Donosi se drveni kri\u017e, koji se u tri stupnja razotkriva. Svaki put se pjeva: Evo drvo kri\u017ea\u2026, a narod u \u0161utnji poklekne, te odgovara: Do\u0111ite, poklonimo se!, svaki put vi\u0161im glasom.<\/p>\n\n\n\n Nakon toga svaki vjernik dolazi do oltara i klanja se kri\u017eu ili ga ljubi. Pri tome se pjevaju tzv. prijekori, odnosno pjesme koje ozna\u010davaju tu\u017ebe raspetog Krista za nezahvalnost puka (npr. Pu\u010de moj, \u0161to u\u010dinih tebi\u2026). Zatim slijedi pri\u010dest, i to s hostijama koje su posve\u0107ene na Veliki \u010detvrtak. Nakon toga se iznosi Presveto (Kristovo tijelo u pokaznici) iz crkve, kao znak Kristove smrti.<\/p>\n\n\n\n Nekad su stariji ljudi molili 33 Isusove krunice. Pila se \u010da\u0161a crnog vina kao uspomenu na prolivenu Isusovu krv. Na Veliki petak sve je tiho jer se vani ni\u0161ta ne radi. Posebno se ne radi ni\u0161ta, ako se mora ne\u0161to tu\u0107i npr. \u010deki\u0107em i sl. U Poljicama se nave\u010der prije obreda pjeva Gospin pla\u010d. Na Veliki petak u svim Ka\u0161telima odr\u017eavala se procesija s upaljenim svije\u0107ama i no\u0161enjem kri\u017ea kao simbolom, koji je od simbola muke i trpljenja postao znak spasenja i otkupljenja. U Ka\u0161tel Starome je do 1910. bio obi\u010daj, da se na prozore ku\u0107a stavljaju glemo\u010di (veliki pu\u017eevi) napunjeni uljem s fitiljem, koji su postavljani u kri\u017e. Na krov crkvice sv. Josipa u Ka\u0161tel Starom postavljani su pove\u0107i volci, dok su procesiju pratili i ribarski brodovi, na kojima bila upaljene svjetiljke.<\/p>\n\n\n\n Obi\u010daj \u010duvanja Svetoga groba u Dalmaciji je o\u017eivotvoren preko tzv. \u017eudija. \u017dudije su \u010duvari Kristova groba u ju\u017enohrvatskom tradicijskom obi\u010daju uprizorenja doga\u0111aja oko Isusove muke, smrti i uskrsnu\u0107a. Sjemeni\u0161tarac Ante Glu\u0161\u010devi\u0107 iz talijanskog Loreta 1857. donio je taj obi\u010daj u svoju \u017eupu sv. Ilije u Metkovi\u0107u, otkud se pro\u0161irio dolinom Neretve i kasnije Dalmacijom i Dalmatinskom zagorom. Ovaj tradicijski obi\u010daj ra\u0161iren je po cijeloj Dalmaciji od kraja 19. stolje\u0107a. S vremenom, svaka je \u017eupa iznjedrila svoje obi\u010daje tako da se danas ti obi\u010daji me\u0111usobno razlikuju po svojim specifi\u010dnostima. \u017dudije \u010dine 12 stra\u017eara predvo\u0111enih zapovjednikom tzv. \u201cjudom\u201d kao trinaestim \u010dlanom. Naj\u010de\u0161\u0107e su odjeveni u odore rimskih vojnika, a negdje i u odore mornara ili u narodne no\u0161nje. Postoji pravilnik ili scenarij djelovanja \u017eudija u te dane: vrijeme kad izlaze, redoslijed mijenjanja, postupak zamjene, redoslijed u procesiji i to u detalje sa slikovitim skicama i shemama kao pravi vojni\u010dki pravilnik. Uprizorenje po\u010dinje na Veliki \u010detvrtak kada \u017eudije izlaze pred oltar, gdje stra\u017eare izmjenjuju\u0107i se po \u010detvorica sve do Vazmenog bdijenja. \u017dudijski obi\u010daji zavr\u0161avaju na Veliku subotu kada se pjevaju \u201cGloria\u201d i \u201cSlava Bogu na visini\u201d. Nakon \u0161to se ugase sva svjetla, za\u010duje se jak zvuk i uzvik: \u201cIsus je uskrsnuo\u201d, nakon \u010dega se ponovo pale sva svjetla, \u017eudije padaju na pod i prepla\u0161ene pobjegnu.<\/p>\n\n\n\n Velika subota<\/strong> \u2013 Vazmeno bdijenje<\/p>\n\n\n\n Velika subota predstavlja spomen na Kristov po\u010dinak u grobu. Nema mise niti pri\u010de\u0161\u0107ivanja. Oltar ostaje i dalje nepokriven. Nave\u010der (nije to\u010dno odre\u0111eno vrijeme, ali ne bi trebalo zapo\u010dinjati prije 21 sata, niti zavr\u0161iti nakon 6 sati u nedjelju) se slavi Vazmeno (ili uskrsno) bdijenje. Vazmeno bdijenje je spomen na Kristovo osloboditeljsko djelo, spomen na Kristovu muku i smrt, te njegovo uskrsnu\u0107e, po kojima su vjernici spa\u0161eni.<\/p>\n\n\n\n Vazmeno bdijenje zapo\u010dinje paljenjem i blagoslovom \u201cognja bdijenja\u201d, odnosno vatre koja se nalo\u017ei u blizini crkve i pripravom uskrsne svije\u0107e, odnosno velike svije\u0107e na kojoj su urezana gr\u010dka slova alfa i omega, kao znak da je Krist po\u010detak i svr\u0161etak svega, te teku\u0107a godina. Zatim sve\u0107enik pali uskrsnu svije\u0107u od ognja bdijenja i s njom ulazi u crkvu. Dok ulazi, tri puta pjeva, svaki put vi\u0161im glasom: Svjetlo Kristovo!, na \u0161to vjernici odgovaraju: Bogu hvala! Pri tome pale svoje svije\u0107e od uskrsne.<\/p>\n\n\n\n Nakon toga slijedi hvalospjev svije\u0107i, koji zapo\u010dinje: Ovo je no\u0107\u2026 Potom se \u010ditaju biblijska \u010ditanja. Najprije se \u010ditaju tekstovi iz Starog zavjeta, kojih mo\u017ee biti sedam, a nakon svakog se pjeva ili \u010dita psalam, te sve\u0107enik moli kratku molitvu. Ipak, broj se tih \u010ditanja mo\u017ee smanjiti na tri, s tim da se izvje\u0161taj o oslobo\u0111enju iz Egipta ne smije izostaviti. Nakon posljednjeg starozavjetnog \u010ditanja sve\u0107enik zapjeva Slava Bogu na visini\u2026, a potom se \u010dita poslanica, pjeva ponovno Aleluja, te slijedi evan\u0111elje.<\/p>\n\n\n\n Ponovno se po\u010dinju svirati orgulje, pale se svije\u0107e na oltaru, te zvone sva zvona. Nastupa, dakle, radost jer je Krist uskrsnuo, pobijedio smrt. Danas se slavi i danja misa na Uskrs.<\/p>\n\n\n\n Takva bogata liturgija \u017eeli pokazati zna\u010denje Kristova vazmenog otajstva (tj. muke, smrti i uskrsnu\u0107a), po kojem su ljudi otkupljeni.<\/p>\n\n\n\n Velika subota dan je ti\u0161ine i molitve. Na taj dan radili su se samo ku\u0107ni poslovi, a nije se i\u0161lo na polje. Doma\u0107ice bi pekle sirnice, a djeca bojala pisanice. Posje\u0107uje se posebno ure\u0111eni Bo\u017eji grob u crkvi. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj \u010dest je obi\u010daj uskrsnih krjesova \u2013 vuzmenki. U mnogim hrvatskim krajevima ljudi pripravljaju pred crkvom pravu gomilu drva koju onda pale kresanjem kamena o kamen, a ne suvremenim upalja\u010dem ili \u0161ibicom. No prije je sve\u0107enik palio vatru tako da je potpaljivao gubu \u2013 koja raste po panjevima i na starom drve\u0107u \u2013 i zatim naslagana drva.<\/p>\n\n\n\n Uskrs<\/strong><\/p>\n\n\n\n Uskrs se \u010desto naziva i Vazam. Sama rije\u010d vazam dolazi od vuzem (uzeti), odnosno ozna\u010dava da se nakon dugog vremena posta (post se u korizmi, i to ne svugdje, prekidao samo na Veliki \u010detvrtak) opet mo\u017ee uzeti meso. Postoji odre\u0111ena razlika izme\u0111u Vazma i Uskrsa. Dok Uskrs ozna\u010dava sam dan kada se slavi Kristovo uskrsnu\u0107e, Vazam je \u0161iri pojam i ozna\u010dava cijelo otajstvo spasenja \u2013 Kristovu muku, smrt, uskrsnu\u0107e i proslavu.<\/p>\n\n\n\n Uskrs je nastao od rije\u010di uskrsnuti koja vu\u010de korijene iz starocrkvenoslavenskog jezika u kojem je glagol *kr?snoti zna\u010dio rasti i razvijati se. Prefiksacijom uz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio dana\u0161nji hrvatski glagol. Naziv Vazam (kajkavizam Vuzem) Petar Skok povezuju s rije\u010dju uzeti (stsl. v?z\u0119ti < uz + imati), odnosno razdoblje suprotno Mesopustu kad se opet po\u010dinje uzimati meso. Drugi ga pak povezuju tako da su \u0106iril i Metod poslavenili gr\u010dku rije\u010d Pasha (p > v, ozvu\u010divanje s > z) te je tako dobivena rije\u010d Vazam. Naziv, Pasha, \u010de\u0161\u0107i je u drugim povijesnim konotacijama. Hebrejska rije\u010d pasah zna\u010dila je prolaz (prolaz \u017didova kroz pustinju nakon 40 godina).<\/p>\n\n\n\n Uskrs je najve\u0107i kr\u0161\u0107anski blagdan, slavi se sredi\u0161nji doga\u0111aj kr\u0161\u0107anstva: Kristovo uskrsnu\u0107e. Skru\u0161ene molitve, procesije, obredne vatre, blagdanski spravljena jela i kola\u010di i njihov blagoslov u uskrsnoj ko\u0161ari, bojenje uskrsnih jaja, uskrsno \u010destitanje i darivanje te pjesme u slavu Uskrsa dio su hrvatskih pu\u010dkih uskrsnih obi\u010daja. Za Uskrs se odlazi na jutarnju misu ili se na Veliku subotu odlazi na sve\u010dano vazmeno bdijenje. Na sam Uskrs tradicijski se blaguje \u0161unka, a doma\u0107ice \u010desto ispeku kruh te priprave druge slastice. Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu gdje je sve\u0107enik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze ku\u0107ama na uskrsni objed i slavlje. Tradicijska uskrsna jela su: pinca, sirnica, razne uskrsne poga\u010de ukra\u0161ene pisanicama, peciva, kuhana \u0161unka i \u0161unka pe\u010dena u kruhu s mladim lukom, hrenom i rotkvicama, kuhana koko\u0161 s doma\u0107im rezancima, kuglof, ro\u017eata i dr.<\/p>\n\n\n\n Djeca se za Uskrs igraju igrama u koje su uklju\u010dene pisanice poput: tuckanja pisanicama, ga\u0111anja pisanica kovanicama, tra\u017eenja sakrivenih pisanica po ku\u0107i ili u travi izvan ku\u0107e i sl. U igri tuckanja jajima, uzme se svoje jaje i izabere se protivnika. Jaja se jedno u drugo tuckaju vrhovima, a pobjednik je onaj \u010dije jaje ostane \u010ditavo i on nastavlja igru. Pisanica pobjednica je ona, koja ostane \u010ditava nakon cijelog kruga.<\/p>\n\n\n\n Neko\u0107 je Uskrs bio smatran savr\u0161enim trenutkom kr\u0161tenja stoga se na toj misi novi \u010dlanovi pridru\u017euju Crkvi, a stari \u010dlanovi obnavljaju zavjete. Pjevaju se veselije i sve\u010danije pjesme te slavi samo uskrsnu\u0107e.<\/p>\n\n\n\n U srednjem dijelu gornje Hrvatske, posebice u Prigorju i Zagorju postoji tzv. pohod raspetnika ili kri\u017ei\u010dara. Kako su tamo sve do 1954. crkvena slavlja Velikog tjedna bila odr\u017eavana prije podne raspetnici su odmah poslije sve\u010danosti uskrsnu\u0107a obilazili sela. Bila je to skupina koju je predvodila osoba s raspelom, a po\u010desto ju je pratio netko s bubnjem i pjesmom. Prva takva pjesma vezana uz taj obi\u010daj datira jo\u0161 iz 1644. kada je zapisana u tzv. Pavlinskoj pjesmarici. Prema obi\u010daju raspetnici su ulazili u ku\u0107u ili bi stali pred nju \u010dekaju\u0107i da uku\u0107ani iza\u0111u van te su svakome nudili raspelo da ga poljube. Uku\u0107ani bi ih potom darivali novcem, a mlade snahe rupcem.<\/p>\n\n\n\n Bojanje pisanica duboko je ukorijenjeno u hrvatskoj tradiciji. Glinena jaja prona\u0111ena su u grobovima starih naroda na na\u0161em prostoru, prije dolaska Hrvata. Za bojanje pisanica, koristile su se prirodne boje, naj\u010de\u0161\u0107e crvena dobivena kuhanjem ljuski crvenoga luka. Crne pisanice karakteristi\u010dne su za Me\u0111imurje. Boja se dobila od bobica bazge ili \u010da\u0111e. Motivi na pisanicama radili su se struganjem iglama, skalpelima ili no\u017ei\u0107ima. Koristio se i vosak, tako da se na vrh pera ili tankoga drvenoga \u0161tapi\u0107a stavila kuglica voska, koji se rastalio na plamenu svije\u0107e. Kada se zavr\u0161ilo crtanje voskom, jaje se stavilo u boju i kuhalo. Na kraju se premazalo komadi\u0107em slanine radi sjaja.<\/p>\n\n\n\n Osim kr\u0161\u0107anskoga kri\u017ea te biljnih motiva \u010dest je motiv na pisanicama i hrvatski pleter te hrvatski grb i stihovi iz domoljubnih pjesama.<\/p>\n\n\n\n Pisanice su darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje \u2013 Me\u0111imurje), kako ljubavnim, tako religioznim i \u010destitkama. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaru\u010dniku darovale tucet jaja. Budu\u0107oj pak svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta. U okolici \u0110ur\u0111evca na pisanicu se pisala \u010destitka s dobrim \u017eeljama. U bogato ukra\u0161enim ko\u0161arama hrana se nosila u crkvu na blagoslov na Vazmeno bdijenje. Pisanice su se darivale susjedima i ro\u0111acima.<\/p>\n\n\n\n Od 2008. godine pisanica u Hrvatskoj ima status nematerijalnoga dobra. Turisti\u010dka zajednica Koprivni\u010dko-kri\u017eeva\u010dke \u017eupanije je 2009. pokrenula projekt izradbe velikih uskrsnih jaja oslikanih u maniri naive u suradnji sa slikarima naivcima \u010dlanovima Udruge hlebinskih slikara i kipara, Udruge \u201cMolvarski likovni krug\u201d i Likovne sekcije \u201cPodravka 72\u2033. U suradnji s Hrvatskom turisti\u010dkom zajednicom velika uskrsna jaja, krasila su trgove gradova i mjesta u Hrvatskoj i u inozemstvu.<\/p>\n\n\n\n (Izvor: IKA)<\/p>\n\n\n\n 2. 4. 2023. CVJETNICA \u2013 NEDJELJA MUKE GOSPODNJE: Sv. misa u \u017eupnoj crkvi u 11:00 sati; Mila\u0161evci 15:00 sati. 6. 4. 2023. VELIKI \u010cETVRTAK: Sv. misa ve\u010dere Gospodnje u 17 sati u \u017eupnoj crkvi. 7. 4. 2023 VELIKI PETAK: Obredi Velikog petka u \u017eupnoj crkvi u 17 sati. 8. 4. 2023. VELIKA SUBOTA: Sv. misa<\/p>","protected":false},"author":2450,"featured_media":20276,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-20274","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bezkategorije"],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/zupadobretici.ba\/wp-content\/uploads\/2023\/04\/Uskrs.jpg\")
<\/figure>\n<\/figure>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"